“35 kvadrata ili Nigdjezemska” dramski je tekst o pet likova, jednom kauču i premalo prostora za sve koji su se ugurali na tu šačicu metara kvadratnih. Zahvaljujući novoj Vladinoj socijalnoj mjeri neimenovane države na rubu Europe za mlade do 33. godine, petero nespojivih karaktera započinje suživot u kojemu se hrvaju jedni s drugima i vlastitim idejama koje su često u disparitetu s realnim svijetom. Možda petero figura ne dijeli ništa više od pripadnosti istoj generaciji, ali od stanara 1 do stanara 5, sve ih je prijelaz milenija obilježio i zarobio u stanju vječitog djetinjstva u kojem su trebali brzo odrasti iako budućnosti nema. Nitko od njih nema pretjeranu bolju opciju niti konkretnu viziju gdje bi mogao ili mogla biti pa se valjaju po kauču, prazne limenke pive, pune proračun lokalne pizzerije i pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem u velikom i zločestom svijetu. Ugodno skučenih trideset i pet kvadrata postaje sigurnom točkom za Žutog, Ivu, Sinišu, Bellu i Antona, manje kaotični od svega što se nalazi preko praga i s manje opasnosti da će se njihova uvjerenja urušiti i, najvažnije, utočište gdje su slobodni od Mame i Tata i svih njihovih (ne)očekivanja. Tako Žuti može u miru prespavati pola dana dok u snovima domišlja i kuje svoju uspješnu budućnost, Iva nikad neće dovršiti rad na sebi, makar i pregorjela tri puta, Anton hrani svog unutarnjeg morskog psa koji bi najradije pojeo sve ribe u moru da ima više hrane za njega, Siniša se može ištekati iz struja ovog univerzuma, a Bella pokušati biti kao i svi ostali. Na kraju dana, svi su zatočeni u začaranom krugu svojih nesigurnosti i nemogućnosti u društvenom kontekstu koji je nesiguran i nemoguć za navigirati. Možda se bez ove čudnovate aleatorike loših lokalnih politika nikad ne bi upoznali niti družili, ali stiješnjeni na 35 kvadrata postaju dio jedne priče: o generaciji koja ne zna ni sama što bi sa sobom niti s budućnošću planete, a nešto bi trebala. Najizglednije je da će ostati u stanu i na istom mjestu, upaliti Netflix jednom kad se zasite vanjskih užasa i unutarnjih potrganih kotačića.
Zahvale: Goethe-Institut Kroatien, SPID – Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela
autorica teksta: Lucija Klarić
redatelj: Ivan Planinić
izvode: Iskra Jirsak, Iva Kraljević, Tin Rožman, Bernard Tomić, Pavle Vrkljan
dramaturginja: Ana Perčinlić
oblikovatelj svjetla: Alen Marin
producentica: Romana Brajša
asistentice produkcije: Hana Zrnčić Dim, Dina Tudor
dizajn: Verlauf
fotografkinja: Mia Cvitković
produkcija: Kazališna družina KUFER i KunstTeatar
premijera: 14.12.2022.