Rudi i Miloš se susretnu.
U noći. Usred prazne ulice. Pred sam kraj rata.
Nekoliko trenutaka prije granatiranja.
Tako počinje njihova ljubavna priča, jednostavnim susretom.
Između njih, njihove misli. Između njih, lako zaboravljiva mala apokalipsa sa CNN-a.
Između njih, njihove žudnje i strahovi, nešto napaljenosti, nada i odjek smrti.
Tako započinje njihova ljubavna priča, prvi dejt bez ijedne izgovorene riječi, bez upoznavanja i bez svršavanja.
Miloš i Rudi se susretnu, krene granatiranje grada i oni se sklone.
Tako započinje njihova ljubavna priča, između života i smrti, između traume i nade, između danas i nekog sutra
koji se odgađa, tromo kasni, to veličanstveno kraljevstvo odgode.
I onda se pojavi granata. Granata se zove kao i ja. Znam, već umorno postdramsko opće mjesto.
Granata progovori. I kaže, rat je odsustvo nade, prostor čistog, neizdrživog protoka vremena.
I kaže, susret dvojice stranaca je pun potencijal nade, njen svaki suvišak. I granata kaže, nisam bio u stanju
napisati dramu koju sam zamislio (kao što mi izmiče i ovaj tekst o tom tekstu). Jer rat ukida budućnost, ukida svako sutra.
Jer u ratu, sutra je smrt, ništa. Danas je samo odgoda, snooze tipka, odbrojavanje.
U ratu, sutra je suženje mašte, stvarnost bez nade, nepodnošljivo realno. Za preživjele, rat je crna kutija.
Za one koji dolaze nakon, fikcija ili nezgrapno naslijeđe.
I granata kaže, ipak postoji sutra. U susretu dvojice stranaca, u zaljubljivanju, u svemu onom što olako obilježimo
kao trivijalno, kičasto ili sladunjavo. Svako ono grandiozno sutra koji postaje temelj za preživljavanje.
Svaka od onih stvari koji neće završiti u središnjem dnevniku. Seks, smijeh, mali uspjeh ili stranac kojemu saznamo ime,
svaka od malih trivijalnosti života, svaki nenadan susret i svaki slučaj. Svako sutra.
Rudi i Miloš se susreću ponovno.
Nakon 7300 sutra, u noćnom klubu, u nekom drugom gradu, u suvišku nade.
Dva se stranca napokon upoznaju. Tako zvuči kraj ove drame. Tako počinje njihova ljubavna priča.
autor teksta: Dino Pešut
redateljica: Judita Gamulin
izvode: Marin Klišmanić, Luka Knez i Iva Kraljević
scenografkinja: Katarina Juričić
autor glazbe: Leo Beslać
suradnik za scenski pokret: Pravdan Devlahović
oblikovatelji svjetla: Alen Marin i Katarina Juričić
producentica: Romana Brajša
asistentica produkcije: Hana Zrnčić Dim
dizajn: Verlauf
fotografkinja: Karla Jurić
produkcija: Kazališna družina KUFER i KunstTeatar
premijera: 8. rujna 2021., KunstTeatar