U ishodištu predstave Idi negdje drugdje su tekstovi (To Fuck Because We Want, The Conspirators Project) mlade hrvatske autorice Vedrane Klepice. Tekstovi su kompilirani kako bi stvorili novu cjelinu koja se, u svojoj osnovi, bavi mračnim trenutcima zagrebačke stvarnosti. Napisani su kao žestoka satira, s ironijskim momentom koji je istovremeno snažan i suptilan, a obračunavaju se sa zatvorenošću grada i našeg društva koja nam često promiče i koja često, oku pasivnog građanina, ostaje nevidljiva. Predstava se bavi pitanjima imigranata, pitanjima različitih oblika radikalizma, nasilja nad ženama, nasilja nad manjinama, drugima i drugačijima. Čini se važnim progovoriti o ovim temama sada, kada su postale neizbježnim dijelom naše svakodnevice.
Na izvedbenom planu, autorski tim pokušava eksperimentirati s formom koja u svojoj osnovi nije tipično dramska; ne postoje jasni dramski likovi niti dramske situacije, već Klepičino pismo karakteriziraju korski pasaži i monološka forma. U procesu rada na predstavi autorski tim pred sebe je postavio zadatak scenskog uprizorenja materijala koji u svojoj osnovi nema upisanu scensku događajnost te usmjerio pažnju na pronalaženje najkomunikativnijeg načina izvođenja ovih snažnih tekstova na sceni.