Irinina duša je kao skupocjeni klavir

Irinina duša je kao skupocjeni klavir nastala je kao redukcija Čehovljeve drame Tri sestre. Redukcija koja za temu uzima dvije nemogućnosti: nemogućnost ljubavi i nemogućnost odlaska. Čehovljeva simfonijska, brbljava odsutnost komunikacije dovedena je ovdje do granice smisla prebacivanjem u monolog, istovremeno naglašavajući tragiku nemoći govora i užitak u tekstu besmislu usprkos. Govor odijeljen od tijela i razilaženje tijela i jezika označavaju kraj logike svakodnevnog života i mimetičkog pristupa istom, ali i početak igre izvan granica ustaljenog.
Irina u ovoj predstavi više nije lik. Ona ne govori, kroz nju odjekuje ono već izrečeno. Ona je točka prelamanja želja i mogućnosti, krhki sukus oprečnosti svoje okoline. Irina prestaje biti simbol umiruće aristokracije i postaje simbolom suvišnosti neproduktivnih pojedinaca u društvu proizvodnje vrijednosti. Žena koja uporno ne pripada, s kovčegom punim nepotrebnih znanja i onim dobro poznatim snom o odlasku. Odlasku koji bi trebao popraviti sve. Ali ipak, nikada neće otići.

TOP