POSLJEDNJI HRVATI

Posljednji Hrvati
Zamislite da možete birati državljanstvo bilo koje države. Nove Kaledonije, Svete monarhije Beli Manastir ili Ujedinjene svjetske države uzgajivača činčila? Koje god želite. Jer, uostalom tko je Vas pitao želite li biti Hrvat? Tko Vas je pitao da li želite davati više od pola plaće državi? Tko Vas je pitao želite li financirati sve te lopove i veleizdajnike? Tko je Vas pitao da li želite biti dužni 10000 Eura čim prvi put udahnete zrak? (Nije niti čudno da sve hrvatske bebe vrište čim se rode.) Zamislite da više ne morate biti rob te sulude ideje o nacionalnoj državi, da ne morate biti nesretnik od rođenja. Zamislite da možete živjeti kao čovjek. Dostojanstveno živjeti od svog rada, sretno i ispunjeno. Jer što je to država, ako ne servis, obična uslužna djelatnost? Ne bi li ona trebala služiti Vama – a ne Vi njoj? Zamislite da možete birati državljanstvo bilo koje države. Bilo čije države. Da možete možda i sami osnovati državu? K’vragu, zašto ne?
Mislite li da bi Vam tada bilo bolje?

Una Vizek
Vizek Una je htjela-bi-biti (čitaj wannabe) plesačica, htjela-bi-biti pisačica i ne-bi-htjela-biti inženjerka. Tijelo joj preživljava pisanjem programske podrške (čitaj software), a duh pisanjem drama. Plesom hrani oboje.
Dosad napisala nekoliko drama, od toga tri cjelovečernje: Pomračenje (2010), je imalo javno čitanje u sklopu Malih noćnih čitanja 2012., objavljeno je u časopisu Kazalište i na portalu drame.hr, te je imalo radijsku praizvedbu na Prvom programu Hrvatskog radija u režiji Maria Kovača. Posljednji poziv za Reykjavik (2012) bio je u užem izboru za nagradu Marin Držić za 2012. godinu te je objavljen na portalu drame.hr. Posljednji tekst – Posljednji Hrvati (2013) ove će, 2014. godine biti sudionik Malih noćnih čitanja. Niti jedno od tih djela nikada nije vidjelo daske profesionalnog kazališta. To će se valjda jednom promijeniti.