2014. navršit će se točno 50 godina od velike poplave u Zagrebu. Mnogi još pamte 1964. kada se Sava izlila iz korita i poplavila trećinu Zagreba. Tog 25. listopada vodostaj rijeke brzo je rastao, no uzbuna nije oglašena i građani nisu alarmirani na vrijeme. Danas, nakon izgrađenog sustava nasipa i zaštite od poplava, ta elementarna nepogoda ne predstavlja više neposrednu prijetnju ali jedna druga vrsta prijetnje jednako se postepeno, poput poplave, nadvila nad stanovnicima ovog grada.
Globalna recesija u kratkom je roku razotkrila sve manjkavosti i boljke domaće ekonomije i tržišta, te je pad standarda, nezaposlenost i sveopće siromaštvo postupno preplavilo građane. Baš kao i u slučaju poplave, postojali su jasni znakovi o nadolazećoj prijetnji. Neki su upozoravali na nadolazeću nepogodu, no ta upozorenja su uglavnom nailazila na nerazumijevanje, nemar ili najčešće – standardnu ignoranciju. I kao što je nabujala rijeka Sava s lakoćom probila ondašnje nasipe i pojurila niz ulice Zagreba, uspinjući se stepenicu po stepenicu u domove ljudi, tako je i ekonomska kriza potopila mnoge obitelji često im ostavljajući manje šanse za spas i prostor za uzmak od elementarne nepogode.
Svakodnevnica obitelji u poplavi, onoj doslovnoj i onoj simboličkoj, poslužila je kao zanimljiv uzorak i pokazatelj što se sve zbilo i promijenilo u društvu u zadnjih 50 godina, te koliko se promijenilo ponašanje prilikom suočavanja s kriznom situacijom.
U temporalnome skoku, djedovi i bake te njihovi unuci postaju vršnjaci, koji se svaki na svoj specifičan način nose sa životom i bore s problemima koji ih potresaju. Koliko su problemi isti, a ljudi različiti, ili koliko su ljudi isti, a problemi različiti, ponekad se najbolje očituje na ovakvom izdvojenom primjeru. Teške i beznadne situacije često znaju izvući ono najbolje, ali i ono najgore u ljudima i ponekad je samo životni optimizam onaj determinirajući faktor koji ih razdvaja od očaja i pokreće prema naprijed. Da li je doista potreban Potop da bi se stvari svele na pravu mjeru,sve poništilo i krenulo ispočetka, ili se sve još uvijek može popraviti, sačuvati i izgraditi neki novi Nasip da spasi dan?