Inspiracija za autorski projekt Nastasje Štefanić u suradnji s glazbenicima Brankom Nikolićem i Markom Rušnovom te plesačicama Koraljkom Begović, Sintijom Kučić i Martinom Terzić proizašla je iz želje za istraživanjem različitih zvukovnih kvaliteta te vrsta kretanja koje se javljaju kao reakcije na zvuk. Osnova istraživanja bilo je iscrpljivanje mogućnosti izražavanja naglašavanjem određenih glazbenih elemenata (ritam, melodija, dinamika) i uporabom pojedinih dijelova tijela, odnosno bavljenja detaljem u odnosu na cjelinu i obratno. Predstava Rapsodija za tri glave, šest stopala i deset ruku bavi se dinamičkim izmjenama i poigravanjem odnosa detalja i cjeline unutar specifične strukture koja tvori svijet za sebe. Taj se svijet stvara pred voajerskim okom gledatelja/ice-promatrača/ice te se može percipirati začudnim, drugim, ali na trenutke poznatim i bliskim, ponekad fizički nedokučivim, zagonetnim, ali istovremeno i privlačnim. Promatrač svjedoči sinergiji zvuka i pokreta, živoga i neživoga, subjekata i objekata. Publici se pruža mogućnost da osjete okoliš u kojemu je prisutno međusobno osluškivanje i pretapanje uloga, koji rezultiraju uzajamnim doprinosom stvaranja osobnoga svijeta u kojemu se isprepliću kretanja tijela, zvuka i tišine.