Negdje između Eleuzinskog svetišta i Republike Češke otvorilo se Svratište kod Alberta C. Uz izmijenjene geografske i povijesne koordinate, ova predstava odjekuje motivima drame Nesporazum Alberta Camusa napisane 1943. godine. Ustežući se od pretpostavki o izravnim utjecajima tadašnje
povijesno-političke situacije na dramu, jedno je sigurno: Camus je u svojoj radnji izokrenuo dramaturški princip prepoznavanja, jedan od onih na kojima počiva antička tragedija. Na taj način
dostigao je novu vrstu tragičnosti koja se prema svome vremenu ne odnosi dijagnostički, već problemski.
U Svratištu kod Alberta C. majka i kći u izvedbi Ane Karić i Mie Biondić zaboravile su Camusov svijet i preživljavaju ga nakon rata, nakon zločina i nakon iluzije pobjede. Jednom kad se ipak suoče s prošlošću, pokazat će se kako nesporazumi tragičkih razmjera povremeno izbijaju i kroz svakodnevne
patologije. Zbog neizdrživosti takve situacije one nužno otvaraju neistraženi prostor fantazije za koji se ne može razabrati je li riječ o bijegu ili izgradnji jedinog mogućeg realiteta.