Sloboda govora je besmislena ako ne znači i slobodu za onoga koji misli drugačije.
Sloboda govora umire u zapadnome svijetu. Ovo pravo, nekoć gotovo apsolutno, postalo je nedefiniranije i manje pouzdano, pogotovo za one koji imaju kontroverzna društvena, politička ili vjerska stajališta. Pod pritiskom političke korektnosti, pokušava se eksplicitno zakonski regulirati i nametati određene vrijednosti i uvjerenja, dajući tako vlasti svojstva i ovlasti orvelovskoga Velikog Brata.
Ako Vlada može definirati što je laž, onda može definirati i što je istina. Jedno od najvažnijih prava koje je postavilo same temelje zapadne civilizacije sve se više gleda kao smetnja, ako ne i prijetnja. Bilo da se govor smatra bogohulnim, mrziteljskim, diskriminirajućim ili jednostavno lažljivim, društvo negira pravo govora u ime tolerancije, provodeći uzajamno poštovanje kroz kategoričku cenzuru. U nemogućnosti da se rastanemo od ovog temeljnog prava, tražimo utočište u neugodnoj i prisilnoj šutnji.
Nečijim mišljenjem netko će uvijek biti uvrijeđen, i gdje smo onda ako ćemo na tome tragu postavljati restrikcije. Nitko nema pravo ne biti uvrijeđen.
Dobro došli u vrli novi svijet, dobro došli u Teror Tolerancije.