“On je izgubio nevinost s 23 godine, upisao doktorski studij na temu financijskog izvještavanja i revizije te odradio praksu u jednom belgijskom bankarskom poduzeću. Ona je zadnja generacija koja se sjećala zvuka zračne pneumatske sirene s izlaznom snagom od 122 decibela koja se koristi za obavještavanje građana o opasnostima prilikom ratnih razdoblja ili prirodnih katastrofa. Na radiju je opet rekao nešto krivo, opet je rekao nešto krivo na vijestima, a nitko nije ni primijetio. Krivo ime, ili krive godine, ili krivo vrijeme ili mjesto događanja. Joseph A. Schumpeter kaže da ono što razlikuje znanstvenog ekonomskog analitičara od svih drugih ljudi koji razmišljaju, govore i pišu o ekonomiji jest metoda i tehnika rada. Metoda i tehnika. On je vjerojatno negdje zajebo.” Vedrana Klepica
Stilski se poigravajući formom i sadržajem medijske reportaže, Vedrana Klepica u svojoj novoj drami Tragična smrt ekonomskog analitičara gradi ponešto mračan, crnohumorni kolaž dokumentarnog i poetskog materijala, kreirajući osnovnu narativnu nit oko nasilne smrti neimenovanog, medijski eksponiranog aktera, te četvero protagonista povezanih s događajem – apatičnog novinara, poslovnog poduzetnika, ratne udovice i mlade, akademski obrazovane osobe. Klepica secira javnu, u određenom smislu postranzicijsku društvenu problematiku s intimističkim diskursom, provocirajući raspuknuće dramske situacije u situaciju gotovo izravnog verbalnog sučeljavanja.